Pisati o HKM i
Zajednici žena iz Berna, a ne spomenuti Zajednicu žena iz Thuna bio bi pravi
promašaj. Ovo je Zajednica koja se vrlo brine o osobama koje nemaju nikakva primanja,
o samcima bez igdje ikoga, o majkama koje bi rađale svoje potomke, a nemaju
dovoljno materijalnih sredstava da mogu rađati i odgajati mlade, i o svima
onima koji žive u vrlo, vrlo teškim uvjetima.
Zajednica je osnovana 06.03.1994. godine kao ogranak Zajednice
žena - Bern i djelovat će sukladno po načelnim pravilima Hrvatske katoličke
misije Bern. Žene su uvidjele da
odlasci u Bern oduzimaju puno vremena i truda da bi mogle biti onako aktivne
kako su željele i htjele, stoga odlučuju osnivanje svoje zajednice -
Zajenice žena Thun.
Same članice pišu:" Trudile smo se da u našoj misijskoj zajednici, u zajednički rad uključimo što veći broj žena, da razvijemo zajedništvo, ljubav i vjeru među nama da njegujemo našu riječ i kulturu. Grad Thun sa svojom oklolinom ima oko 150 katolički obitelji iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Kroz godinu organiziramo nekoliko zabava različitog tipa, a poslije svake nedjeljne sv. Mise nudimo našim župljanima uz kavu i različite vrste kolača. Uoči Uskrsa i Božića organiziramo bazar-prodaju ručnih radova naših članica. Ostvarenu zaradu namjenjujemo u karitativne svrhe.
Dosada smo pomagale
stradalnike Domovinskog rata kao i djecu poginulih ratnih branitelja.
Sudjelovale smo u akciji povratka prognanih na svoja ognjišta, osigurale smo
novčana sredstava za dvije obitelji da poprave svoje porušene domove.
Posebno smo ponosne na dar koji smo uputile u Dom za retardirane osobe"Juraj
Bonači" u Splitu. Kupile smo i dopremile jedno vozilo za prijevoz
retardiranih osoba i invalida.
A 1998. godine prikupile smo nekoliko tisuća CHF i odlučile smo
da ovim novcem pomognemo naš narod koji je pretrpio najteža ratna stradanja,
pljačku i logore u banjalučkoj biskupiji.
Četvrtak 19.11.1998. godine ostat će svima nama dugo u pamćenju.
Nakon izmoljene krunice krećemo na put pun neizvjesnosti, put iščekivanja i
nadanja. Ipak će se sve dobro završiti. Nakon dugih čekanja u Zagrebu i
Banja Luci bolje rečeno poslije 23 sata iscrpne vožnje dođosmo pred
prelijepu katedralu u Banja Luku.
Teško je reći tko
je što tada za sebe mislio. Snijeg pada, hladnoća stegla a naš biskup mons.
dr. Franjo Komarica čeka nas raširenih ruku i očima punih suza radosnica.
Njegove prve riječi su bile: „dragi moji zar ste stvarno stigli, pa ovo je
za nas večeras Božić". Tada smo istog trena pomislili: pa naš dar stvarno
ide u prave ruke. Uložili smo veliki trud patnju i putovanje ali sada nam
ništa nije žao. Ni snijeg koji je stalno padao nije mogao da nam uskrati
ovaj put, put koji nam je samo Bog pokazivao i njime nas vodio.
Ovo sve se sada
drugačije gleda, ali tada: to su bile samo filmske scene za nas iscrpljene
putnike. No sada je sve to okončano. Poklonjeno vozilo „Jip Nissan Patrol
4WD „ ostaje na raspolaganju dobrim i vrijednim rukama Banjalučke
biskupije, a mi idemo u nove podhvate sa novim snagama i još većim željama
da činimo dobro i dalje pomažemo sve one kojima je pomoć potrebna.