Poruke ili misli misionara

STRAH – dobit ću otkaz

Dođoh  u  jednu obitelji. Svi su potišteni. Pitam zašto? Odgovor je:«Nitko ne radi«! Da, to nije lako, ali sutra ponovo sunce izlazi. Dolazi novi dan. Zato glavu gore.

Vremenska razdoblja puna straha

Strah mogu  donijeti osobni i društveni događaji, vremenska razdoblja, a i trenuci iznenadni.

U 6.stoljeću za Rimsko carstvo su Avari bili strah i trepet, jer su to carstvo i uništili. Od 1347. godine kuga je donijela strah u Europu, jer je za samo dvije godine odnijela 25 milijuna ljudi. To je  bilo blizu polovice stanovništva starog kontinenta. U 1910.godini strah je sijao komet Halley. Bližio se zemlji, a ljudi su se bojali da će biti potrovani. Ipak je komet prošao bez štete.U 1938. godini režiser Orson Welles je  inscenirao »Rat svjetova«. U masovnoj prestravljenosti  u New Yorku svijet je bježao u  zračna skloništa pred Marsovcima. Kubanska kriza 1962.godine je donijela atomski strah u srca ljudi. Osamdesete godine donesoše  strašilo side, koje još ne miruje. Černobilska eksplozija 24. travnja 1986. godine je ozračila preko 200 osoba,  raselila 135.000 ljudi, a cijeloj Europi unijela nesigurnost ozračenjem ponajviše  mlijeka  i gljiva. Od te godine počima i kravlje ludilo pa sve do danas. Svi se boje i  svakog je strah   nečeg  ili nekoga.

Naše vrijeme

Danas u suvremenoj Europi i bogatoj Švicarskoj, čovjek ne bi očekivao da je toliko prisutno straha  zbog  materijalne nesigurnosti i ostati bez posla. Svaki dan sve više ljudi ostaju bez radnog mjesta. Mnoge tvrtke već najavljuju da će morati otpuštati stotine pa i tisuće zaposlenih.U Italiji prijeti  najveća  industrijska tvrtka »Fiat«, koja je imala po svijetu preko 200.000 zaposlenih,   otpuštanjem  preko  20 %  radnika. Švicarske novine  pišu (Facts 50/2002.) da svakog mjeseca oko 10.000 osoba  gubi svoje radno mjesto.Švicarsko državno tajništvo za gospodarstvo «Seco« prognozira za 2003. godinu da će razina nezaposlenosti porasti do 3,8 %, a u protekloj godini je bila 3,6 %  nezaposlenih.  Njemačka računa do 10 % nezaposlenih.   A ja se pitam što je to prema našoj domovini : Hrvatskoj i B i H? U Hrvatskoj je danas više od 400 tisuća nezaposlenih, a u B i H  je skoro polovica stanovništva bez  radnog mjesta.                                                                                                                                            Svaki peti Švicarac smatra najvećom brigom  ostati bez  radnog mjesta. Dvije trećine radnika postaju ravnodušni, bez očekivanja: svejedno im je. Tek povremeno se tuže na glavobolju, nesanicu. U nutrini su već  u otkazu. Drže se podalje u radu i prema poslodavcu. Skrivaju se iza rutinskog rada.   Tako strahovi koji se ne opažaju vode do duševnog pritiska. A bol u duši donosi i bol na tijelu. Sabranost na poslu je popustila.  Radni učinak je slabiji.  Nazaduje se. Tu su prisutne tjelesne poteškoće: glavobolja, bolest  u leđima, želučane poteškoće, poremećen je  rad srca i dotok krvi, nesanica itd.  Tko je kriv: ljudsko srce ili ljudska sebičnost da  na svijetu nema Božje pravednosti? Izgleda da je oboje po srijedi.

Tipovi ponašanja

Još  u godinama od  l929 – 1931. pojavu straha od gubitka radnog mjesta  je  proučavala u Austriji  u malom gradu  tekstilne industrije sociologinja Marie Jahoda. Osobe pogođene takvim strahovima je podijelila  u  4 tipa ponašanja:                                                                                      l. Rezignirani tip je ranodušan, bez očekivanja,  pomiren sa sudbinom, više je u obrani i s  povremenom glavoboljom i nesnicom.                                                                                                     2. Nesalomljivi tip  je optimist. Na poslu ide naprijed. Traži izlaz u drugim mogućnostima.,doškolovavanje itd. Strahove smatra pobjedivima.                                                            3. Očajni ili zdvajajući tip  je bez nade. Nema izlaza. Sve je beskorisno. Nosi duševno-tjelesne poteškoće. Naginje depresivnosti i uzimanju lijekova.                                                                                          4. Apatični tip je ukočen, bez poteza,  ni radost ni žalost,tj.  neosjetljiv. Pribjegava piću,

duhanu, drogi i lijekovima.Ustanovila je da se  70 % radnika bez posla ponaša kao rezignirani, 20 % nesalomljivi, a 8 %  zdvajajući tipovi.

Cijena strahova od otkaza

U Njemačkoj u naše vrijeme, kaže profesor gospodarstva i  socijalne znanosti   Winfried Panse od tri namještenika dvojica se pribojavaju ostati bez  radnog mjesta. Strahovi nastaju kad se pribojavaš da ćeš nešto izgubiti.  U pitanju je vlastita sigurnost. U takvim uvijetima  se smanjuje  stvaralačka sposobnost , jer je radnik duševno opterećen. Radije se drži uvježbanog puta na poslu.  Neki traže izlaz u igrama na sreću, bježe u alkohol, drogu ili obole.  Više od 20 %  gutaju tablete poput »valium«, »fluctine« i slično. Puno se više izdvaja  novca za lijekove protiv depresivnosti, uznemirenja, nesanice i sl. Duševni nemir se prenosi i na tijelo. Tijelo obolijeva pa i tu treba puno  više lijekova za smirivanje srca, krvnog toka, bolova u kralježnici, želucu, za glavobolje itd.                                                                                                         Strahovi s radnog mjesta se prenose u osobni  i obiteljski život.                                         Spomenuti profesor je istraživao na sveučilištu u Kölnu »strah kao čimbenik koštanja« i ustanovio da  oko 50 milijardi eura gube poduzeća u tim uvijetima.  Otkazima nastaju štete preko 68 milijardi eura. A bolovanja donesu još oko 18 milijardi.

Najviše stradava niži radnički sloj, ali je  tu i akademski podmladak, za koji  više nisu očeva vremena. Kod  niskoobrazovanih radnika je u pitanju strah postojanja, a kod visoko obrazovanih je u pitanju strah položaja u društvu.                                                                  

Što je strah

Profesor W.Panse razlikuje mikro- strah i makro-strah.  Mikro-strah je normalno, životno čuvstvo koje doprinosi razvoju osobnosti. Makro-strah izbija u bezpomoćnost. Osoba je u bezizlaznom  stanju kao zec pred očima zmije.

Opravdan strah je normalna pojava. Prati nas  prirodan  osjećaj da se treba zaštititi  pred  opasnošću.  Strah je  neugodno čuvstvo (emocija) koje se pojavljuje pred neposrednom iznenadnom  prijetnjom i stavlja tijelo u  nužni  pokret: « ili bježi il se bori«. Taj pokret je za preživljavanje.   Uzbudi se simpatički živčani sustav. Nastupa izlučivanje andrenalina, što dovodi do bržeg rada srca i krvotoka.  Krvotok  treba brzo  opskrbiti mišiće i mozak kisikom.

Makro-strah ili strah u velikom tj. bolesnom obliku treba rastaviti na pojedine strahove. U konkretnom slučaju kad osoba ostaje bez posla treba upotrijebiti vrijeme za doškolovavanje, osposobljavanje za druga zanimanja, ulagati u  planski ciljane djelatnosti  itd.

Ovdje  neću zalaziti u bolesne izljeve straha u panici, raznim fobijama, niti razglabati tjeskobne strahove kojih ima mnogo i razna su im tumačenja. Samo se pitam , ako je tako s radnicima u ovim bogatim europskim zemljama, a kako je tek u našoj domovini.  Tu su prisutne ogromene poteškoće, koje se ne mogu riješiti za nekoliko  mjeseci  niti  za  par  godina.

Kako naprijed

Kako živjeti i nositi se s tim poteškoćama? Ne bi li poslodavci i poduzetnici trebali nešto naučiti iz Evanđelja?  Nije li Krist mislio i na nas kad je govorio:«Ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete pojesti, niti za svoje tijelo: u što ćete se obući...to sve traže pogani ovoga svijeta – jer vaš Otac zna da vam je to potrebno! Već tražite njegovo Kraljevstvo, a to će vam se nadodati!« ( Lk 12,22, 30-31). U Božjem kraljestvu  neće biti  loših i dobrih nego će  svi  biti dobri, neće biti  zdravih i bolesnih, već  će  svi biti  zdravi, neće biti  siromašnih i bogatih već će svi  biti bogati, jer je  svemogući  Bog bogat milorđem i dobrotom prema svima.

    Fra Ante Pranjić