Koreograf i voditelj:
Josip Borozni
Zamisao
osnivanje dječije sekcije folklora „Hrvatskog kola" stvarena je u
Einsiedelnu 1998. god. Poslije sv. mise na proslvi u dvorani imali smo
nastup „Hravatskog kola" iz Berna i "Klasja" iz Biela gdje smo
zadivili nazočne našim igrama i narodnim nošnjama.Tada je fra Šito u
svojoj najavi iznio „kako je lijepo vidjeti ove igre i igrače u ovim
starim dobrim i sačuvanim narodnim nošnjama, a bilo bi još ljepše
vidjeti naše mališane da oni zaigraju u svojim nošnjama iz svojih
krajeva„. Tada mi sinu pomisaona seminar i mališane. Poslije ovog
uspješnog nastupa „Hrvatskog kola" i „Klasja"
u Einsiedelnu, kojeg sam predvodio, znao sam da ću uspjeti.
Fra Ante je najavio u Crkvi za pokretanje dječjeg folklora, a misijska
suradnica gospođica R. Radoš je popisivala prijavljene. Odmah smo
primjetili da je odaziv dobar.Trebalo je uložiti puno truda, znanja i
vremena, ali evo već sada vidim da smo
uspijeli i ja i moji mališani,kojih sada ima već oko pedeset u Bernu i
Thunu.
Pri odlučivanju za seminar puno mi je pomoglo osobno poznavanje ing.
gosp. Gorana Kneževića iz Zagreba koji je voditelj i koreograf „KUD-LADO"
mališana i odraslih,
Na seminaru se nauči kako prenijeti hrvatske običaje na naše mališane
u svim krajevima gdje žive Hrvati.
Naime Hrvatska je tako malena, a tako bogata svojim kulturnim
običajima i tradicionalnim nošnjama da spada među prve zemlje u Europi.
Ne zaboravimo da Hrvati imaju domovinu ne samo u Hrvatskoj nego i u
Bosni i Hercegovini i u Vojvodini.
Moram spomenuti da u Vojvodini postoji još uvijek KUD koji je radio i
u najtežim ratnim vremenima. Osobno sam na seminaru u Zagrebu imao
priliku susresti jednog mladog koreografa, koji me vrlo motivirao svojim
izlaganjem, kako pod vrlo teškim
uvjetima rada okruženi u Republici Jugoslaviji nisu prekidali svoj posao
nego su i u ta ratna vremena aktivno djelovali po cijeloj Europi.
Njihov kulturnoumjetnički rad kao i ručni radovi od pokladnih do
božićih običaja iznenađuju Hrvate iz Hrvatske i cijelog svijeta po
svojim tradicionalnim običajima. Na moje osobno pitanje: „Kako ste to
uspjeli u jednom okruženju druge države osobito države koja nam je
nanijela toliko zla i boli?" Odgovor je: „ Naš svećenik u župi vrlo se
zalaže za nas Hrvate i nastoji da nas što više zadrži na tim prostorima
sa svojim hrvatskim običajima.
Zato i mi nesmijemo stati. Krenuli smo i idemo samo naprijed. Našu
budućnost ne mogu sada predviđati jer pred nama su velike obveze koje
zahtjevaju veliku brigu, rad i strpljenje. Ali moji maleni folkloraši
kao i moja suradnicia Jelena, rade neumorno i to nam daje jednu veliku
motivaciju i sigurnost da ćemo ustrajati.
Stoga, pozivam sve Hrvate koji žive i rade ovdje u Švicarskoj da
svoju djecu dovedu i potaknu da se slobodno i bez straha uključe u „KUD
Hrvatsko kolo" jer nemaju se koga ili čega bojati što plešu plesove
njihovih baka i djedova, a imaju želju da im se prenese sva ta kulturna
baština našeg hrvatskog naroda.
Naše KUD „Hrvatsko kolo" je osnovano i dobilo ime još osamdesetih
godina, i bez obzira na bilo koji prekid ne smije se ugasiti niti
zaboraviti. Do sada je bez opravdanog razloga imalo dva puta prekide ali
se isto tako i obnavljalo
i povećavalo. I evo nas opet pred nš{im majkama, prijateljima i
poznanicima. 08. svibnja 1999.god sa nepunih mjesec i pol dana rada
uspio sam uz pomoć gospođe Jelene Iličić nastupiti na zabavi povodom
Majčina dana u Bielu. Poslije toga na folklornoj zabavi u Thunu dobili
smo poziv za nastup: predstaviti
Republiku Hrvatsku ovdje u ovoj alpskoj zemlji među ostalim strancima.
Prilikom proslave Prve pričesti u Bernu smo isto tako izašli i pokazali
da smo nešto naučili a za uzvrat smo dobili jedan dugi i nama dragi
pljesak.
Početkom rujna ove godine osnivam zajednicu svih Hrvata i iz svih
prostra gdje žive Hrvati da se uključimo u jedan novi program gdje će se
krenuti sa plesovima koji će nam pomo}i da se što bolje zabavimo i
razveselimo na raznolikim svečanostima
naših udruga ovdje u Švicarskoj i diljem svijeta. Isto tako svi oni
dobre volje moći će naučiti tradicionalne plesove od srednje Bosne, Bos.
Posavine,
Hercegovine, Vojvodine preko Like, Istre, Dalmacije, Međumurja, Zagorja,
Prigorja pa do ravne Slavonije.
U zadnje vrijeme na ovim prostorima bilo je osnivanja raznoraznih udruga
koje nisu ustrajale-zbog podjele Hrvata u svojoj vlastitoj državi. Mi
ćemo pokušati preko djece, mladeži pa do odraslih ne zaboraviti ni jedan
kraj gdje žive Hrvati.
Snage imamo, volja je jaka, znanje posjedujemo i što nam još ne dostaje,
to ste Vi koji trebate doći i uključiti se u rad naše zajednice koja
osigurava dobru budućnost opstanka nas i naših tradicionalnih običaja.
|