HRVATSKE KATOLIČKE MISIJE  U ŠVICARSKOJ  –    GODIŠNJE IZVJEŠĆE

I.                   NASTANAK MISIJA

U Švicarskoj danas postoji 13 Hrvatskih misija. Kao prvi dušobrižnik za izbjeglice službovao je pater Lucijan Kordić od 1953. godine. Službeno je bio postavljen 13. rujna 1961. od Kongregacije za migrante u Rimu. Švicarski episkopat je patru Lucijanu  u Fribourgu  4. studenog 1961. dodijelio jurisdikciju i proglasio ga titulom «quasi parochus». To je trajalo sve do srpnja 1967. kada je u Zuerichu bila osnovana Hrvatska misija s patrom Ljubom Krašić.

Datumi osnivanja Hrvatskih misija:

Srpanj                             1967.      -   Züerich

1. siječnja                        1972.      -    St.Gallen

30. siječnja                      1972.       -    Basel

18. veljače                       1972.       -   Bern

25. travnja                       1982.       -   Luzern

3.  rujna                           1982.       -  Lusanne

28. kolovoz                       1990.        -   Trimmis (Graubuenden)

20. ožujak                         1994.        -    Frauenfeld

1. siječanj                         1995.        -    Aarau

24. rujan                           1995.        -   Zug

Jesen                                1995.        -   Sion

1. siječanj                          1998.        -   Ticino

1. rujna                             2000.        -   Solothurn

U brojkama

Pater Lucijan Kordić piše da je godine 1953. iz izbjegličkog logora u Trstu 20 hrvatskih izbjeglica došlo u Leyisin (VD) . Godine 1959. je tu već 150 imigranata. 1960. dolaze sezonski radnici,»gastarbajteri», te se 1964. stvara brojka od  kojih  1000, slijedeće  1965. 2500 katoličkih Hrvata, te 1967. oko 4000, a u godini 1969.  je registrirano oko 13 000 Hrvata. Nakon rata u Hrvaskoj i Bosni i Hercegovini nalazi se u Švicarskoj  preko 80 000 katoličkih Hrvata.  Misije posjeduju oko 15 000 obiteljskih adresa. Ako bismo računali po obitelji prosječno po četiri člana , dobijamo brojku od  60 000 osoba; 30% obitelji su u protoku, to jest pokretu, što znači da adrese u ovom trenutku nisu registrirane.

U posljednjoj godini, 2002.,  u Hrvatskim misijama krštene su 354 osobe, bilo je 567 prvopričesnika, 158 krizmanika a 78 parova je bilo vjenčano.

U vremenskom razdoblju od 35 godina bilo je registrirano:

9 041  krštenja

3 907   prvopričesnika

3 667 krizmanika

1 739 vjenčanja

Dušobrižnički tim

U misijama djeluje 15 franjevaca svećenika, OFM iz Mostarske franjevačke provincije, 6 pastoralnih suradnika i 4 časne sestre.

Aarau:               Pater Ilija Šaravanja i gospođa Pera Lukić

Basel:                Pater Berislav Kutle i gospođa Marija Severin

Bern:                 Pater Ante Pranjić (delegat) i gđa Ruža Radoš

Frauenfeld:        Pater Ante Perković i gđa Suzana Bralić

Lausanne:          Pater Ivan Matijašević i gđa Vlatka Pavlinović

Luzern:              Pater Stanko Banožić i sestra Berhmana Galić

Sion:                  Pater Gojko Zovko

Solothurn:          Pater Šimun Ćorić

St.Gallen:          Pater Vladimir Ereš i sestra Ivanka Darojković

Ticino:               Pater Mićo Pinjuh

Graubuenden:    Pater Ante Medić

Zug:                   Pater Rade Vukšić i sestra Zdenka Ćavar

Zuerich:             Pater Karlo Lovrić, pater Petar Topić. Pater Dinko Grbavac i sestra Zora  Jazo, gđa Katarina Svedrović.

Gore navedenom timu pripadaju i mnogobrojni angažirani vjernici u raznim misijskim vijećima.

Službe

Velik broj domaćih vjernika primjećuje da su naše hrvatske zajednice  vrlo žive. Vjernici treže crkvene sakramente, sudjeluju na nedjeljnim euharistijskim slavljima, posjećuje se vjeronaučna nastava u materinskom jeziku i  primjetljiva je velika potreba zajedničkog okupljanja.  Stoga  s pravom možemo zaključiti da su misije kao jedan dio domovine i centri vjerskog, društvenog, kulturnog i karitatvinog života.

Većina misionara slavi i po tri nedjeljne mise u različitim mjestima. Da bi to postigli poneki misionari moraju nedjeljom preći i po 200 ili više kilometara.

Na Majčin dan ili na svetog Nikolu  okupi se na stotine djece.  Primjera radi u Misiji Bern bilo je nazočno preko 500 djece.

8. i 9. lipnja na proštenju u Einsiedelnu s riječkim nadbiskupom mons. Ivanom Devčić okupilo se preko 5000 vjernika.

7. rujna 2002. održao je «Rumeni list» godišnji susret hrvatske mladeži. Susret je počeo s molitvom križnog puta s preko 1000 mladih ljudi u Einsiedelnu, i to u dubokoj pobožnosti, što je i na nas misionare ostavilo dubok dojam.

Ne samo da je vjerski život važan kao što je  slavljenje  svetih misa, osobne ispovijedi, pripreme za primanje svetih sakramenata, hodočašća, blagoslovi kuća, nego je važno povezivanje njegovanja kulture, folklora, jezika i suradnja s hrvatskim nekršćanskim udrugama.

Iskustvo zajednice: Misija – obitelj

Mnoge obitelji izražavaju želju da ih  dušobrižnik barem jednom godiđnje posjeti. Očekuju zajednički razgovor, blagoslov stana i ako je moguće i zajednički objed u obitelji. A činjenica je da postoji više zamolbi nego dana u godini. Vrlo često je misionar prinuđen obaviti više posjeta u jednom danu. Ovi susreti povezuju zajedništvo obitelji, kao malu crkvu, sve do zajedništva s misijom u slavljenju  svetih misa.

Osobni susreti s obiteljima su također dobra prilika za vjeronaučnu poduku djece i mladih. Vjeronauk dakle biva održavan putem misionara i misijskih pomagača. Uglavnom je održavanje vjeronauka u misijskim mjestima  gdje već postoji i hrvatska dopunska škola. Bliža priprava za primanje svetih sakramenata se odvija u misijskim prostorijama.

«Movis»

Veliku ulogu ima i  naš misijski list «Movis» s sadržajem na 36 stranica i s nakladom od 15 500 primjeraka.  Četiri puta godišnje svaka poznata adresa primi ovaj misijski list. Što znači da preko 15000 primjeraka  odlazi našim vjernicima. U ovom informativnom listu je ukratko sažet sav  pastoralni  život u našim misijama. Svaka misija posjeduje svoju osobnu stranicu, a uz to postoji i jedan zajednički dio. Tu se nalaze i aktualne teme s  crkvenog područja, izvješća i prilozi iz socijalne službe, savjetovališta, iz Hrvatske dopunske škole itd.

Zajednička povezanost s mjesnom crkvom

Sve više primjećujem kako katolički Hrvati održavaju povezanost s mjesnom crkvom. Mnogi roditelji žele da im djeca slave prvu pričest u mjesnoj crkvi kao i u Misiji. Poneki vjernici povremeno posjećuju mise na njemačkom a ponekad na hrvatskom jeziku. Cijene  «Dan stranaca». Misionari izvješćuju redovito glavna događanja u našim švicarskim biskupijma. Možemo priznati da nemomo poteškoća pri dobivanju predstavnika u biksupijskim slavljima kao i u svetim misama.

III. AKTUALNO STANJE  I KAKO DALJE

Infrastruktura

Gotove sve misije imaju poteškoća s infrastrukturama.  Često smo prinuđeni na neodgovarajuće termine susreta i slavljenja nedjeljnih svetih misa. Tako na primjer  u Bernu niz godina slavimo misu u 17.00 jer ne postoji mogućnost u 12.00 . Razlog – naša subraća mjesne crkve  imaju  dva puta godišnje aperitiv  u 11.00 sati!

Samo Misija  Luzern ima odgovarajuće prostorije: centre, okupljajuće prostore, prostorije za sjednice itd.

Osoblje

(Tessin, Graubuenden, Sion,Solothurn) koje imaju samo po jednog svećenika, bez pastoralnih suradnika, kateheta ili socijalnih radnika. 'to može jedan misionar , kao u Tessinu s 4000 vjernika, bez misijske pomoći ili pastoralnih suradnika? Redovito u  jednoj župi od 3500 vjernika djeluje 5 osoba  kao pastoralni tim.

Financije

Samo toliko; Nije rijedak slučaj da financijske mjere štednje pogađaju  i naše misije. Kao primjer tome donosimo i jedan navod iz « Statement prilikom opraštanja» sinodalnog vijećnika  i bivšeg predsejdnika  Komisije za strance  u kantonu Bern: « Zahtjev crkvenog parlamenta za izjednačavanjem  budžeta Sinodalno vijeće i Sinodu je  prisililo da budžetska izdavanja za 1998. godinu manjinskim misijama drastično smanji. Ova odluka je bila za mene osobno  negativno iskustvo u Sinodalnom vijeću.»

Nažalost, riječi nam ne pomažu. Biblija se ponavlja: Onaj koji posjeduje 99 ovaca, zahtijeva i onu jednu jedinu od siromašnih, unatoč tezi: U crkvi ne postoje  «auslenderi»!

Završna riječ

I pored svega navedenog, trebali bismo Kristu dati prednost. Dobri kršćani su uvijek jedan obećavajući znak budućnosti domovinskih župa. Hrvatski misionari su spremni svojim imigrantima olakšati stupnjevito urastanje u mjesne župne zajednice i u crkvi biti povezujući elemenat između različitih naroda i kultura. Danas je svakako veliki izazov u životu pronaći smisao i cilj, posebno za one sa stranim jezikom. U tom smislu su i naša nastojanja pri ostvarivanju Isusove zajednice.

Pater Ante Pranjić, OFM